NAJNEOČEKIVANIJI BICIKLIST SVOG VREMENA
Ovo nije priča o standardnom biciklistu 21. stoljeća. Čak ni o biciklistu 20. stoljeća. Dapače, siguran sam da niste ni znali da je ovakav biciklist bio jedna od većih sportskih zvijezda u Sjevernoj Americi na prelasku u 20. stoljeće. Tada je Sjeverna Amerika bila dobrano uronjena u rasnu segregaciju i iskorištavanje crnog stanovništa za najteže i najmanje plaćene poslove.
E pa upravo u to doba, pistama (manjim dijelom i asfaltom) tog kontinenta je vladao jedan sasvim netipičan biciklist. Nikada nije bio odgajan za sportaša niti su njegovi roditelji imali uspješan sportski pedigre. Dapače, njegov jedini dodir s biciklizmom je bio njegov posao – čišćenje biciklističkog dućana i nešto sitnih popravaka. I da. Još jedna sitnica. Bio je spretan s biciklom pa je njegov gazda odlučio na tome zaraditi. Mali Taylor, kako se je protagonist ove priče zvao, je zabavljao kupce izvodeći trikove na biciklu vrijednom 35 dolara. Taj posao je uspješno obavljao izvodeći vratolomije u vojničkoj uniformi. Otuda i njegov trkački alias – Major Taylor.
Već krajem 19. stoljeća, Major Taylor je pokazivao nadasve izniman talent za utrkivanje biciklima. Počevši od uličnih kriterija, lagano se je probijao kroz natjecateljske i rasne barijere tadašnjeg sportskog establišmenta efikasno rušeći ono što je do tada bilo ‘’normalno’’. Ušavši u 20. stoljeće, Taylor je ovladao pistama SAD-a postavljajući svakakve sprinterske rekorde i promovirajući rasnu jednakost i pravo na uspjeh svih. Doduše, pobijeđivao je na skoro svim utrkama osim na onima koje su se održavale nedjeljom. Njih jednostavno nije vozio. Taylor je bio predani pripadnik katoličke crkve gdje nedjelja predstavlja dan za fizički odmor i duhovni mir. Pravilo kojeg se je Taylor držao sve do zadnjih godina svoje sportske karijere…..
Nakon iscpljujućeg desetljeća aktivnog lovljenja svih sprinterskih rekorda, 1904. Taylor se je odlučio na odmor. Jednostavno je breme najboljeg sprintera na svijetu i prvoklasne sportske senzacije bilo preteško.
Nakon 2,5 godine odmora, Taylor se uspješno vratio na piste nastavljajući točno tamo gdje je i stao. Naime, već na prvom natjecanju u Francuskoj je nastavio rušiti svjetske rekorde. No, bespoštedno utrkivanje, turneje bez kraja i ulazak u 30te su počeli pokazivati svoje posljedice na Taylorovom tijelu i psihološkom stanju….
Izmoreni Taylor je napokon odlučio završiti s utrkivanjem krajem 1909. godine. Karijera koja je trajala 15 teških i užurbanih godina je tako došla svom definitivnom kraju. Taylor je, uz mnogobrojno postavljanje rekorda i suludi tempo nastupa na utrkama, ipak ostao u sportskoj (i društvenoj) javnosti poznat po količini zarađenog novca. Naime, u tim godinama, Taylor je bio jedan od najbolje plaćenih sportaša na svijetu (procjenjena zarada tokom karijere je iznosila vrtoglavih 75 000 – 100 000 dolara – danas bi to bilo između 2 000 000 – 2 500 000 dolara). To možda i ne bi bila tako velika i važna vijest da Taylor nije bio crne boje kože.
Na simboličkom nivou, radilo se je o bitnom koraku naprijed za crne sportaše i njihove šanse da budu uključeni u sportska natjecanja i sustav koji je do Taylora iznjedrio samo jednog svjetskog prvaka (boksač George Dixon u bantam kategoriji) koji nije bio bijele boje kože. I zato, Major Taylor je važan simbol borbe crnaca u tadašnjoj Sjevernoj Americi za jednaka prava i prilike u prevladavajuće bijelom društvu.
Više informacija i činjenica možete naći u iznimno dobroj knjizi posvećenoj ovom nadasve zanimljivom sportskom talentu - MAJOR TAYLOR by Conrad Kerber, Terry Kerber .
Do sljedećeg zapisa, dijelite cestu.
hr
en