Razmišljanja ozbiljnog biciklista.
Bez okolišanja, radi se o vjerojatno najkontroverznijoj temi u biciklizmu. Pogotovo sada kada su ‘’rimbrejkičari’’ izgubili bitku. Dakle, kratka pitanja, kratki (i jasni) dojmovi. Vama za razmišljanje – Filip Kvasina:
Ah…..te ručice. I taj SRAM. I ta 1x logika…..
Filip: ‘’Veliki plus su ručice i lakoća mijenjanja prijenosa te naravno preciznost elektronike. Svaki klik (izrazito lagan - smrznuti prsti najzahvalniji) je bio precizan, nije bilo šuškanja lanca, preskakanja ili nečega sličnog. U odnosu na mehaničku grupu koja koristi jednu ručicu za prednji mjenjač i jednu za stražnji, 1x12 eTap koristi obje za pomicanje stražnjeg mjenjača. I to sve funkcionira vrlo dobro i lako se je naviknuti, lijeva ruka lakši, desna ruka teži prijenos. Ali, kada je došlo vrijeme da nešto pojedem, naišao sam na prvi problem (stvar navike). Desna ruka mi služi da držim čokoladicu, a lijeva da mijenjam prijenos. I tu sam se malo zblesirao. Prebaci čoksu pa onda desnom mjenjaj “u težu”. Nije baš ‘’guba’’ i zahtjeva prilagođavanje. Ništa ozbiljno, ali valja o tome razmisliti.’’
Rasponi, rasponi, rasponi…..
Filip: ‘’Kad sam naučio kako mjenjati brzine, došlo je na red da isprobam raspon zubaca na dostupnim uzbrdicama i nizbrdicama. Odabrao sam svoju noćnu moru iz djetinjstva – Molvice. Uspon od nekih 20% (Strava tvrdi) na jednome mjestu - kratko, ali slatko. Za usporedbu, uz sebe sam imao prijatelja sa standardnim prijenosom (2x) - natjecateljskih 53/39 sprijeda i 11/28 odozada. Na najstrmijem djelu uspona smo vozili s istim brojem okretaja s minimalnim odstupanjima. Nakon strmog uspona uslijedila je jos strmija nizbrdica. Pozitivno, nema više ''brzo na veći prednji zupčanik'' s mogućnošću pada lanca….. Idem sve brže i brže, jedan po jedan zubac prema težem prijenosu, vrtim pedale i dolazim do brzine od 52 km/h, a još nisam “razvrtio” sve što sam imao (iako sam to očekivao). Okretaji su u tome trenutku bili blago ispod 90 okr/min., a po slobodnoj procjeni mislim da bi do 60 km/h i dalje mogao vrtiti ugodne okretaje bez nekog ekstremnog pedaliranja. Zaključno, kada mi treba teži prijenos, prebacim dolje, a kada mi treba lakši prijenos, prebacim gore.''
Situacija broj 2. Grupna vožnja. Društveni tempo.
Filip: ‘’Drugi dan testa je bio rezerviran za Bonk Grind Ride – grupnu vožnju od 100 kilometara i skoro 1000 metarskih visinaca, s razgibanim terenom i blažim uzbrdicama. U rekreativnoj grupi i bez čestih promjena tempa nije bilo pomanjkanja prijenosa. Držim optimalne okretaje (cca 90) i kada ‘’zastrmi’’ mijenjam na lakše i lakše... sve dok ne dođemo na najstrmije dijelove gdje je svima teško. E sad, u par takvih situacija, kada sam došao do zadnje dvije lakše ‘’brzine”, osjetio sam nešto veći skok – kao da fali jedan zupčanik koji bi ublažio taj prijelaz. Možda bi se to riješilo sa drugačijim izborom zupčanika kazete - treba svakako isprobavati kako bi se našao raspon koji odgovara za većinu situacija :).''
A bicikl kao paket?
Filip: ''Tvrd, ali ne previše, no, i dalje je iznimno agilan prilikom dizanja sa sjedala. Također, nisam osjetio njegovu nešto veću težinu (8kg) prilikom vožnje po uzbrdicama. Na ravnici vrlo brzo dostigne brzinu, što zbog jednostavnijeg prijenosa, a što zbog aero okvira. Razumljivo, vrlo je lako bilo održavati brzinu i posljedično ju povećavati. U kombinaciji sa SRAM eTapom, Pirelli 28c gumama i širokim aero 3T kotačima vrlo je udoban za voziti….. Preporuka za one koji razmišljaju o 1x konverziji…….''
Opaska Bonk-a:
Specke predmetnog bicikla možete naći ovdje.
Omjer prijenosa na testiranom biciklu je 44T sprijeda i 9-36T odozada. Po težini prijenosa u krajnim točkama to odgovara standardnoj 2x grupi omjera 50/34T sprijeda i 11-28T odozada. Kao što je i Filip u tekstu napomenuo, ono što čini (bitnu) razliku su zupčanici koji se nalaze između krajnjih točki raspona prijenosa. Tu 1x grupe zahtjevaju određene prilagodbe i optimizaciju kako bi odgovarale korisniku i zahtjevanoj kadenci korisnika. Otac 1x revolucije, Gerard Vroomen, uporno tvrdi da su 1x konfiguracije budućnost (pri tome, treba napomenuti, misli više na rekreativni dio tržišta) – ‘'Pogonske grupe imaju potencijal ponuditi manju težinu, bolju aerodinamiku, manji rizik od ‘’lančanih’’ problema, jednostavnije održavanje, manju buku, lakše čišćenje, stvaraju minimalističku estetiku i, posebno za nove bicikliste, njeguju puno intuitivnije iskustvo mijenjanja brzina.’'
Ovaj tekst, naravno, nije namijenjen nagovaranju ili zauzimanju strana. On je više poticaj da se o ovoj temi priča. Tehnološka budućnost donosi promjene. To je jedina sigurnost. U kojem će smjeru ići, vidjeti ćemo.
Kao i uvijek, do sljedećeg puta, dijelite cestu.
hr
en